Otok Rab Smješten je u Kvarnerskoj skupini otoka između 44º51' SŠ i 14º53'. Prostire se u smjeru SJ-SI, dug 22 km od rta Sorinj na SZ do rta Glavina na JI. Najveća širina mu je 11 m. Velebitski kanal odvaja otok od kopna. Najbliži prilaz kopnu je na njegovom jugoistočnom kraju, 2 km. Od otoka Paga odvojen je Paškim kanalom, na zapadu, prema Cresu i Lošinju, nalazi se Kvarnerić, a od otoka Krka na SZ ga dijele Senjska Vrata. Oko Raba ima mnogo manjih otoka: Goli, Grgur, Maman, Lagnj Veli, Laganj Mali, Dolfin Veli, Dolfin Mali, Trstenik, Dolin, Sv. Juraj. Osim gradića Raba, na otoku postoji još 7 idiličnih mjesta smještenih na različitim dijelovima otoka: Barbat, Banjol, Palit, Kampor, Mundanije, Supetarska Draga i Lopar.

Otok Rab ima otprilike 10 000 stanovnika koji se uglavnom bave poljoprivredom, ribarstvom i turizmom. Tradicija organiziranog turizma na otoku stara je više od 100 godina, a započela je djelovanjem «Društva za promicanje otoka i okolice», osnovanog 1889. godine. Razlozi za razvoj turizma na otoku, koji su i danas aktualni, su: atraktivna klima, uvjeti na otoku koji povoljno utječu na respiratorne i srčane probleme. Tako duga tradicija pružanja visokokvalitetne usluge nije samo rezultat vještina, iskustva i gostoprimstva ljudi koji se prenose s jedne na drugu, već i rezultat osnivanja ugostiteljsko-turističke škole koja je danas izuzetno cijenjena i na koju smo ponosni.

Tradicionalno gostoprimstvo i višejezičnost stanovnika učinit će da postanete dio njihove obitelji i nakon nekog vremena osjećat ćete se kao „rođeni“ otočanin! Naša tradicija organiziranog turizma stara je više od 110 godina zahvaljujući osnivanju „Društva za unapređenje grada i okolice“ koje je osnovano 1889. godine. Argumenti za razvoj turizma na otoku bili su tada, a i danas su sljedeći: ugodna klima, ljekoviti utjecaj otočkog zraka na bolesti dišnog sustava i srčane bolesti. Takva dugogodišnja tradicija visokokvalitetnih usluga koje Vam se nude nije samo rezultat vještina, iskustva i gostoprimstva Vaših domaćina, koji su to znanje naslijedili od svojih predaka i dodatno ga obogatili, već i formiranja „Turističke škole“ koja je danas izuzetno cijenjena i na koju smo svi jako ponosni.

Otok Rab ima vrlo ugodnu mediteransku klimu, s blagim zimama i ugodnim umjerenim ljetima. Za takvu klimu Rab može zahvaliti Kamenjaku, planinskom lancu koji ga štiti od hladnog sjevernog vjetra zimi i rano u proljeće. U jesen puše vruć i vlažan vjetar s juga nakon čega obično slijedi kiša. Tijekom ljeta vrijesku ublaže ugodan povjetarac.

Rab ima otprilike 91 potpuno sunčan dan godišnje i jedan je od najsunčanijih dijelova Europe. Tijekom ljeta ima samo 9 oblačnih dana. Broj sunčanih sati je oko 2479 godišnje ili 6 sati dnevno. U srpnju je prosjek 12 sunčanih sati dnevno. Količina kiše je oko 1042 mm godišnje.

Temperatura mora je relativno visoka. To pomaže razvoju turizma jer je u njemu moguće uživati ​​od svibnja do sredine listopada. Približna godišnja temperatura mora je 15,75 ºC. Približna temperatura mora od svibnja do listopada je preko 20 ºC, zimi 12 ºC. Ljeti 26 ºC, a zimi 8 ºC.

Reljef

Ono što je karakteristično i neobično lijepo u reljefu Raba jest ritam uzvišenja, prevlaka i polja. Uzvišenje koje počinje s poluotokom Kalifront spaja se kroz plitko i nisko Kamporsko polje s većim brdima, koja se protežu od sjeverozapada prema jugoistoku, od Gonara do Kaldane u Rabu i Banjolu.

Ritam brda i ravnica čini reljef Raba tako karakterističnim i neobično lijepim. Uspon koji počinje na poluotoku Kalifront nastavlja se, nakon prelaska doline Kampor. Nešto višim brdima koja se protežu od sjeverozapada prema istoku, od Gonara do Kaldanca (grad Rab) i do Banjola. Između tih brda i glavnog planinskog lanca, Kamenjaka, koji se proteže paralelno s Velebitskim lancem na kopnu, nalazi se dolina koja počinje na sjeveru u Supetarskoj Dragi i završava u Banjolu. Najviši planinski lanac otoka, Kamenjak (408 m), čije se padine strmo spuštaju do Velebitskog kanala, predstavlja prirodnu barijeru koja štiti otok od hladnog sjevernog vjetra - bure. Otok je okružen mnogim otočićima i stjenovitim grebenima, koji također pojačavaju njegov neodoljivi šarm.

Obala otoka je različite razvedenosti, sjeveroistočni dio, u podnožju planinskog lanca Kamenjak, slabo je razveden. Ovdje, od rta Glavina do poluotoka Lopar, obala je ujednačena i strma. Poluotok Lopar obiluje plitkim pješčanim plažama skrivenim u mnogim slikovitim uvalama, koje u ljetnim mjesecima privlače tisuće turista. Sjeverozapadni dio otoka ima dva veća zaljeva - Supetarska Draga i Kampor, te brojne manje i veće uvale. Zapadna obala otoka je možda najzanimljivija. Od rta Kalifront do rta Frkanj nalaze se mnoge prekrasne uvale idealne za kupanje i odmor, a najistaknutije su Sv. Mara, Kristofor, Cifnata, Gozinka i Matovica (kod rta Suha Punta). Dalje na istok nalaze se uvale Sv. Eufemije, luka Rab i poznate rapske plaže - I, II i III Padova.

Najranija povijest jadranske obale i otoka predmet je samo legendi, mitova i priča. Nešto pouzdaniji podaci mogu se pronaći u starogrčkim putopisima i pomorskim vodičima. Najranije informacije o liburnskim otocima, uključujući i Rab, pružaju geografski spisi Skilaksa iz Harijandona (4. st. pr. Kr.). Nekoliko grčkih i rimskih geografa također spominje otok, koji bi trebao biti Rab, u svojim geografskim spisima. Spominju Rab kao Arba, Arbia, Arbiana ili Arbitana, ali podrijetlo imena nije poznato.

Današnji slavenski stanovnici otoka, Hrvati, prilagodili su ime duhu svog jezika transformirajući ga u Rab. Potonje ime vjerojatno datira iz ranog 7. stoljeća, tj. iz vremena neposredno nakon naseljavanja prvih Slavena na otok. Muzej franjevačkog samostana sv. Eufemije sadrži latinsku ispravu u osnivanju samostana, iz sredine 15. stoljeća; to je (do sada) najstariji poznati dokument s hrvatskim imenom otoka, Rab.

Burna prošlost i različita povijesna razdoblja ostavila su ovdje svoje tragove u brojnim vrijednim građevinama koje se pažljivo održavaju. Izmjena vladara i moći stvorila je i različite arhitektonske tragove. Grad Rab, smješten na malom poluotoku, okružen zidinama i sa svoja četiri impresivna zvonika, nalikuje brodu s četiri jarbola koji plovi, ponekad lako, a ponekad se boreći s olujom, ali uvijek naprijed.

Povijesni pregled (kronološki):

Povijesni i kulturni spomenici

Burna prošlost i različita povijesna razdoblja ostavila su ovdje svoje tragove u brojnim vrijednim građevinama koje se pažljivo održavaju. Izmjena vladara i moći stvorila je i različite arhitektonske tragove. Grad Rab, smješten na malom poluotoku, okružen zidinama i sa svoja četiri impresivna zvonika, nalikuje brodu s četiri jarbola koji plovi, ponekad lako, a ponekad se boreći s olujom, ali uvijek naprijed.

PRIČA O KLESARU MARINU, OSNIVAČU REPUBLIKE SAN MARINO

  Prije više od 17 stoljeća Marin se rodio u mjestu Loparu na otoku Rabu. Rastući izučio je zanat za klesara. U vremenima neimaštine Marin je u potrazi za kruhom krenuo preko druge strane Jadranskog mora, pristavši na obala Apenina, smjestio se u blizini današnjeg grada Riminija. Zbog svoje marljivosti i virtuoznosti postao je vrlo cijenjen u kršćanskoj zajednici te tako postade đakon biskupa Gaudientium. Bio je progonjen zbog svojih kršćanskih propovijedi te je pronašao utočište na brdu Titan koji je bio teško pristupačan.

  Tamo je sagradio malu crkvu, koje je brzo postalo utočište za sve one što su tražili novi dom i zaklone u njemu. To je bila osnova za razvoj današnjeg grada-države San Marina . Tamo se i danas nalaze ostaci Sv.Marina.   

LEGENDA O SV. KRISTOFORU

    
Stara legenda kazuje da je nakon smrti kralja Krešimira IV. Rabljane snašla velika nevolja. Rab su 14. travnja 1075. svojim lađama opkolili italski Normani. Nemoćni da se obrane od brojnog i naoružanog neprijatelja, Rabljani pozvaše u pomoć svog zaštitnika, svetog Kristofora, na taj način što su njegovu glavu u svečanom ceremonijalu iznijeli na gradske bedeme.
     I nekim čudom Normani su se udaljili 9. svibnja ne osvojivši grad. Rabljani su dugo vremena posebno obilježavali taj dan, a sv. Kristofora i danas drže za svog zaštitnika, čijim čudotvornim moćima pripisuje još dvije uspješne obrane grada od napada Ugara i Kroata, početkom 12. stoljeća
   Sv. Kristofor zaštitnik je grada Raba. 9. svibanj slavi se kao dan grada Raba. Također i dan sv. Kristofora 27. srpnja

MARKANTUN DE DOMINIS

     Markantun de Dominis, poznati crkveni pisac i fizičar rođen je na otoku Rabu 1560. Nakon školovanja u Padovi bio je profesor matematike, logike, retorike i filozofije, te zatim senjski biskup i splitski nadbiskup.



Međutim najveći njegov doprinos je na području prirodnih znanosti, a među najznačajnija djela spada studija o rastavljanju svjetlosti, tiskana u Veneciji pod originalnim nazivom De radiis visus et lucis in vitris perspectivitis et in irride, te njegove studije u kojima među prvima objašnjava utjecaj Mjeseca na izmjenu plime i oseke.      Zbog kritika i rasprava o reformi crkve došao je u sukob s papom, morao je bježati iz Venecije, vratio se u Veneciju za vrijeme pape Grgura XV; nakon papine smrti Dominis je zatvoren, te je tako i umro, na posmrtnom procesu proglašen je heretikom i javno spaljen sa svojim spisima na trgu Campo del fiore u Rimu.

Photo: Dominis Palace in Town Rab)

DRAGA RAPSKA PASTIRICA

 
   U davna vremena mladi Kalifront čuvao je ovce svog oca koji je bio prijatelj Barbata, gospodara istočnog dijela otoka, današnjeg Barbata.

   Barbat je imao kćer Dragu, koju je nažalost pustio među pastire kad je postala punoljetna. Kalifront se ludo zaljubio u djevojku, a kako ga je strast sve više proždirala, podlegao je svojoj ludoj želji. Djevojka se snažno opirala, upozoravajući Kalifronta da se njezina majka božici Diani zavjetovala na čednost.
    Na kraju se Draga nahranila, ali Kalifront ju je slijedio. Sustigao ju je ispred špilje Loparksa Jamina gdje je Draga molila Dianu za pomoć.

    Božica je uslišila njezinu molbu i pretvorila Dragu u kameni kip. Bogovi su kaznili Kalifronta koji nije mogao pronaći mir sve dok izvor u špilji nije presušio, te se cijeli život hranio divljim plodovima i sadio šumu. Kako je šuma rasla, sve je više postajao runo, te je tako više nalikovao zvijeri nego čovjeku, sve dok konačno nije postao poput svoje šume.
Tako je šuma dobila ime po njemu - Kalifront.